Pik EPIDEMIOLOGIJA
Karo ETIOLOGIJA

Tref PROCJENA
Herc TRETMAN

Pik RIZIČNA POPULACIJA

Karo PRIKAZI SLUČAJEVA

Zbronik sažetaka Kockanje


Impressum


Pohranjeno u digitalnom arhivu NSK

Dodaj RSS Feed



FORENZIČNI ASPEKTI KOCKANJA
(str.31-35)

Tija Žarković-Palijan, Dražen Kovačević, Marina Kovač

Neuropsihijatrijska bolnica "Dr. Ivan Barbot" Popovača
e-mail: tija.zarkovic-palijan@sk.t-com.hr


Kockanje je svojim ekonomskim, pravnim, sociološkim, kriminološkim, psihološkim i psihijatrijskim obilježjem privlači pozornost brojnih istraživanja, ali ostavlja i brojne nedoumice. Kockanje se može izbjeći stoga ono podrazumijeva aktivno uključivanje čija motivacija nije univerzalna i često je nepovezana uz uloženu imovinu te proizlazi iz različitih psiholoških potreba.
Udruženje Anonimni kockar (Gamblers Anonymous) mijenja društveni svjetonazor i stav društva o osobama koje su kockale iznad svojih mogućnosti, od moralnog problema na medicinski model.
Dijagnostički kriteriji prema DSM-IV za patološko kockanje, definirano kao trajno i povratno neprilagođeno, koje se iskazuje kao pet (ili više) od deset navedenih simptoma.
Osim dihotomne podjele na patološko i nepatološko kockanje, po kojoj se na kockanje gleda kao na bolest, odnosno ovisnost, postoji i tzv. dimenzionalni pristup. Po njemu se kockanje smješta na kontinuum koji ide od nekockanja preko društvenog kockanja (simbolične sume novca) do patološkog odnosno kompulzivnog kockanja.
Brojna su empirijska istraživanja o vezi između patološkog kockanja i drugih psihijatrijskih poremećaja. Patološki kockari imaju najčešće komorbiditetne poremećaje ovisnosti o psihoaktivnim supstancama, poremećaje raspoloženja (afektivne poremećaje), poremećaje kontrole nagona (npr. kompulzivno kupovanje, kompulzivno seksualno ponašanje), poremećaje osobnosti graničnog tipa. Izrazito je visoka stopa antisocijalnog poremećaja osobnosti. Ipak kod većine se antisocijalna obilježja javljaju kao posljedica kockarskog ponašanja. Blaszczynski i Steel (1998.) kod patoloških kockara najčešće nalaze impulzivnost, nedostatak inhibicije, ekstremne oscilacije raspoloženja kao odgovor na stimulaciju okoline i zaključuju da patološki kockari pokazuju nivoe poremećaja osobnosti koji su usporedivi s općom populacijom psihijatrijskih bolesnika. Uz patološke, i problem kockari pokazuju povećan rizik od raznih psihijatrijskih poremećaja, a najčešće antisocijalni poremećaj osobnosti, alkoholizam i ovisnost o duhanu.
Osobe sa psihijatrijskim dijagnozama i ovisnici izloženi su većem riziku da postanu patološki kockari. Istraživanja u obrnutom smjeru pokazuju da je kod psihijatrijskih bolesnika rasprostranjenije patološko kockanje nego kod normalne populacije te da ih značajno veći broj dolazi iz obitelji s problemom kockanja. Patološki kockari imaju širok raspon primarnih dijagnoza poput shizoafektivnog poremećaja, paranoidne shizofrenije, velike depresije ili organskih poremećaja osobnosti, te visoku učestalost sekundarne dijagnoze ovisnosti o psihoaktivnim supstancijama.
Istraživanja na otkrivenoj kriminalnoj populaciji u Hrvatskoj pokazuju da nenasilni prijestupnici pokazuju izraženija sociopatska obilježja skitnje, kocke, besposličarenja i šverca u odnosu na nasilne, dok je taj trend obrnut u slučaju sklonosti alkoholizmu. Također pokazuju nisku povezanost kockanja s alkoholizmom i narkomanijom, a vrlo visoku povezanost s besposličarenjem, skitnjom i švercom što govori u prilog hipotezi o kockanju kao dijelu osebujnog životnog stila usmjerenog na uspostavljanje optimalne razine relativno niže aktivacije.
Knecht (1993.), proučavajući kockanje zatvorenika, zaključuje da su prekomjerni kockari zastupljeniji u narko i imovinskim deliktima, a negativno su opterećeni visokom prevalencijom psihijatrijskih poremećaja u obitelji, većom učestalošću porođajnih komplikacija, poremećajima ponašanja u djetinjstvu i uzimanjem sredstava ovisnosti.
Kod patoloških kockara postoji velik rizik da počine kazneno djelo kako bi mogli nastaviti svoje kockanje neovisno o prisutnosti ili odsutnosti antisocijalnog poremećaja osobnosti. Prihvaćanje patološkog kockanja kao bolesti, odnosno psihijatrijskog poremećaja dovelo je do toga da je pravni sustav češće suočen s problemom smanjene odgovornosti kod kaznenih i prekršajnih djela koja su počinili kockari. Istraživanja i literatura o odnosu patološkog kockanja i ocjene ubrojivosti pri vršenju kaznenih djela je malobrojna. U SAD-u prevladali su stavovi da nije u interesu javnosti poremećaje kontrole ponašanja smatrati dovoljnim za obranu neubrojivošću. Prema tome i patološko kockanje kao poremećaj kontrole poriva ne smatra se dovoljnim za nepostojanje kaznene odgovornosti. Na osnovi pregleda literature koja se bavi odnosom između kaznenih djela i patološkog kockanja Blaszczynski i Silove (1996.) zaključuju da dijagnoza patološkog kockanja ne umanjuje zakonsku odgovornost, ali je čimbenik koji treba uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne.
Ubrojivost kockara može se kretati na kontinuumu od ubrojivosti do neubrojivosti preko smanjene ubrojivosti, koja može biti u znatnoj ili neznatnoj mjeri, ovisno o svakoj pojedinačnoj situaciji uzimajući u obzir karakteristike osobnosti kockara, prisutnost težih duševnih smetnji, prisutnost zloupotrebe sredstva ovisnosti te uključujući i faktore situacije u kojoj je djelo počinjeno. Većinu kaznenih djela kockari, prema našem iskustvu, čine neposredno da bi mogli nastaviti svoju aktivnost - kockanje. Budući da postoji značajan komorbiditet ili postojanje različitih psihijatrijskih poremećaja kod patoloških kockara, mišljenja smo da ih treba, ukoliko zadovoljavaju kriterije, sve navoditi (npr. patološko kockanje i antisocijalni poremećaj osobnosti; patološko kockanje i alkoholizam). Ovakav način dijagnosticiranja olakšao bi posao vještaku jer bi mogao procijeniti osnovnu osobnost i obratiti pozornost na dodatne čimbenike koji su utjecali na sposobnost upravljanja svojim postupcima tempore criminis, ali bi i olakšao daljnji tretman patoloških kockara.
U pojedinim slučajevima Kröber (1985.) smatra da bi se analogno, kao i kod ovisnika, mogao primijeniti postupak lišavanja poslovne sposobnosti. Mišljenja smo da bi oduzimanje poslovne sposobnosti kod patoloških kockara bilo djelomično i pretežito u području očuvanja imovine u rasponu od zabrane raspolaganja pokretnom i nepokretnom imovinom do odredbe da ne može sklapati po sebe štetne poslove.14
Prema našim iskustvima, prateći kockare tijekom sveobuhvatnog tretmana u Zavodu za forenzičku psihijatriju Neuropsihijatrijske bolnice ŤDr. Ivan Barbotť u Popovači čini se da su slabije terapijske efekte iskazivali pacijenti uključeni u individualnu i grupnu psihoterapiju, što svakako podliježe daljnjoj evaluaciji, vodeći računa da je struktura osobnosti i dužina tretmana mogla utjecati na terapijski efekt. Čini se da su bolje terapijske efekte iskazivali kockari koji su bili uključeni u kontinuirani socioterapijski tretman u terapijskoj zajednici tijekom 24 sata, u kojoj su uz pozitivne modele ponašanja bile uključene i druge terapijske tehnike (kognitivne, bihevior i sl.) što će u daljnjem tretmanu također biti praćeno i analizirano. Mišljenja smo da je svakako socioterapijski i psihoterapijski tretman kockara, koji su ostvarili obilježja kaznenog djela, potreban i poželjan jer praksa pokazuje da upućivanje psihijatrijskim službama smanjuje rizik recidivizma. ,15
Kockarima, koji su ocijenjeni smanjeno ubrojivima, socioterapijski i psihoterapijski tretman može biti proveden u penalnim institucijama i u uvjetima koje one mogu pružiti, a za neubrojive s izraženim promjenama osobnosti i/ili uz druge teže duševne smetnje u specijaliziranim forenzičkim odjelima. Nakon otpusta tretman može biti proveden ambulantno (izvanbolnički) do tri godine koji nam ponovo kao dobru mogućnost pružaju izmjene i dopune Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.16
U izuzetnim situacijama, odnosno onima koje ostvaruju takva obilježja, državni odvjetnik ima mogućnost primjene čl. 175. ZKP RH, prema načelu svrsishodnosti gdje je moguće uz odgodu kaznenog progona, osobu uputiti na liječenje, uključiti je u dobrotvorni rad ili obvezati da nadoknadi učinjenu štetu.17

Literatura
1. Moran E. Varieties of Pathological Gambling. Brit. J. Psychiat. 1970; 116: 593-597
2. Lesieur HR, Custer RL. Pathological Gambling: Roots, Phases and Treatment. Annals, AAPSS, 1984; 474: 146-156
3. Zarevski, P. Psihologija kockanja. Penološke teme, 1990; 5 (3-4): 1-6
4. Black DW, Moyer T. Clinical features and psychiatric comorbidety of subjects with pathological gambling behavior. Psychiatr Serv. 1998 Nov; 49 (11): 1434-1439
5. Crockford DN, El-Guebaly N. Psychiatric comorbidity in pathological gambling: a critical review. Can J Psychiatry. 1998 Feb; 43 (1): 43-50
6. Blaszczynski, A, Steel, Z. Personality Disorders Among Pathological Gamblers. Journal of Gambling Studies. 1998 Spring; 14 (1): 51-71
7. Cunningham-Williams RM, Cottler LB, Compton WM, Spitznagel EL. Taking Chances: Problem Gamblers and Mental Health Disorders – Results From the St. Louis Epidemiologic Catchment Area Study. American Journal of Public Health. 1998 July; 88 (7): 1093-1096
8. Specker SM, Carlson GA, Edmonson KM, Johnson PE, Marcotte M. Psychopathology in Pathological Gamblers Seeking Treatment: Gender Comparisons. Journal of Gambling Studies, 1996. Spring; 12(1): 67-81
9. Lesieur HR, Blume SB. Characteristics of pathological gamblers identified among patients on a psychiatric admissions service. Hosp. Community Psychiatry. 1990 Sep; 41 (9): 1009-1012
10. Šakić, V. Neke relacije između socioekonomskog statusa i kriminalnog ponašanja. Hrvat. čas. kriminol. penol. 1994; 8 (1-2): 37-58
11. Zarevski, P, Kulenović, A. Personalni korelati kockanja. Penološke teme 1990; 5 (3-4): 25-32
12. Rachlin, S, Halpern AL, Portnow SL. Pathological gambling and criminal responsibility. J Forensic Sci. 1986 Jan; 31 (1): 235-240
13. Kröber HL. Patologisches Glüksspielen: Definitionen, Erklärungsmodelle und forensische Aspekte. Der Nervenartz. 1985 Nov; 56 (11): 593-602
14. Blaszczynski A, Silove D. Pathological gambling: forensic issues. Aust N Z J Psychiatry. 1996 Jun; 30 (3): 358-369
15. Žarković-Palijan, T., Kovačević, D., Kovač, M. Neki forenzičko psihijatrijski aspekti kockanja. U: Iz forenzičke psihijatrije. Ur. Žarković-Palijan T., Kovačević D., Ceres Zagreb, MH Kutina 2001;119-144
16. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, Narodne novine, 1999; 161 (128): 4482-4485
17. Zakon o kaznenom postupku, Narodne novine, 1997.; 159 (110): 3517-3580


Tref PITAJTE NAS

Herc Kockanje i suicid

Pik Forenzičko značenje

Karo Foto galerija

Tref Arhiv



 



Web stranice kockanje.info uređuje: mr. sc. Elvira Koić, dr. med., spec. psihijatar - webdesign: ie-centar