Pik EPIDEMIOLOGIJA
Karo ETIOLOGIJA

Tref PROCJENA
Herc TRETMAN

Pik RIZIČNA POPULACIJA

Karo PRIKAZI SLUČAJEVA

Zbronik sažetaka Kockanje


Impressum


Pohranjeno u digitalnom arhivu NSK

Dodaj RSS Feed



SREDSTVA I METODE LIJEČENJA OSOBA S IZRAŽENIM PATOLOŠKIM KOCKANJEM

prim. mr. sc. Elvira Koić, Jasna Per-Kožnjak, prof. psihologije, doc.dr.sc. Veljko Đorđević, dr.med.
e-mail: elvira.koic@vt.t-com.hr

Patološko kockanje je kompleksni bio-psiho-socijalni poremećaj, čija etiologija se još istražuje, a asocirano je s multiplim faktorima kao što je sociokulturno zaleđe, osobnost, pridruženi simptomi psihičkih poremećaja. Ono se često smatra ovisnošću, mada za razliku od npr. alkoholizma, kod kockanja nema unošenja sredstva ovisnosti izvana niti uočljivih tjelesnih tegoba (poput otežanog govora ili posrtanja). Sličnosti su gubitak kontrole, preokupiranost, negativan utjecaj na većinu životnih područja, tolerancija, sindrom ustezanja, uključivanje u grupe samopomoći u liječenju kao i članova obitelji, stigmatizacija. Razlike uključuju fantazije o uspjehu i utjecaju, kognitivne distorzije, iracionalno ponašanje. Kod kockara nema bioloških testova za otkrivanje, nema samo ograničenja (self-limiting) i brže se stvaraju financijski problemi
Psihološke promjene su u odnosu sa moždanim fiziološkim promjenama, a vjerojatan neurobiološki uzrok, vezan je oko hipo ili hipersenzitivnosti i noradrenergičkog i serotoninergičkog receptorskog sustava koji je u čvrstoj vezi i s kompulzivnim poremećajem. Terapija i obiteljska sklonost
Mada za sada nema jedinstvenog, razvijeni su različiti programi tretmana izvanbolničkih pacijenata (Inpatient Treatment Programs) i bolničkih pacijenata (Outpatient Treatment Programs) kao iindividualni programi. Općenito, najbolja terapijska kombinacija koja utječe na retenciju i abstinenciju je slijedeća: medikacija, psihoterapija, grupe samopomoći (Gambler’s Anonymous), obiteljska terapija i prevencija. Efektivnost terapije kockanja pokazuje se nakon 6 do 12 mjeseci praćenja. Neki podaci sugeriraju da je redukcija kockanja možda bolji (viable) cilj za patološke kockare nego apstinencija, koja možda nije realan cilj, slično kao kod alkoholnih i ovisnika o drogama, gdje je redukcija prikladna strategija. Statistika govori da samo osam posto članova GA postiže godinu apstinencije. Potreba za kockanjem općenito raste za vrijeme razdoblja depresije ili stresa, pa valja liječiti prateću depresiju, maniju, zlouporabu (psihoaktivnih) tvari ili seksualne smetnje, opća zdravstvena stanja koja su povezana uz stres (npr. hipertenzija, ulkusna bolest, glavobolje…). Pri primjeni farmakoterapije treba poštovati neka opća načela, primijenjena na specifičan problem. Prije svega treba ciljati potrebu i impulse za kockanjem, a uz to svakako tretirati komorbiditetne simptome – depresiju, OKP, spavanje, poremećaj koncentracije. Treba znati da nema čarobnog lijeka (No “magic bullets”) i da je medikacija podloga psihosocijalne terapije. Istraživanja efekta farmakoloških intervencija u periodu od 1950. do 2005.godine uključuju placebo-kontrolirane i studije sa pre-post dizajnom za selektivne-serotonin-reuptake-inhibitore, opioidne antagoniste i stabilizatore raspoloženja. Antidepresivi se koriste u redukciji komorbiditetne depresije i OCD, te smanjenju žudnje (SSRI - paroxetin, fluoxetin, fluvoxamin, escitalopram, mirtazapin, moclobemid, bupropion (dopaminski aktivator) clomipramin), stabilizatori raspoloženja kod cikličkih poremećaja raspoloženja, bipolarni spektar (valproati, lamotrigin, Lithium carbonate, carbamazepin), antipsihotici (Olanzapin, Risperidon, Quetiapin) i opijatski antagonisti za redukciju žudnje (Naltrexone - ReVia, Nemexin). U slučaju visoke impulzivnosti koristan je topiramat, te carbamazepin. Većina studija tretmana danas je bazirana na kognitivno-behavioural terapiji (CBT), koja se poduzima s ciljem restrukturiranja specifičnih kognitivnih distorzija, te razumijevanju pogrešnih vjerovanja i zabluda (“iluzija kontrole”, “the gambler’s fallacy” , “kockanje će sve srediti”). Potrebno je razviti svijest o netočnoj percepciji i očekivanjima i kognitivno korigirati netočnu percepciju (“Ja sam dobitnik”). Koristi se i trening tehnika rješavanja problema (problem solving), trening socijalnih vještina (social skills training), trening prevencije relapsa, individualna kontrola stimulusa, traže se putovi za izbjegavanje situacija velikog rizika za kockanje, averzivni tretman, izlaganje i preventivni odgovor. Posebno je korisna sistematska imaginarna desenzitizacija tijekom koje se nakon indukcije u relaksaciju, zamišljaju scene u kojima je izložen porastu očekivanja koja bi dovela do kockanja. Preporuča se izrada priručnika za terapeute i za samo-pomoć (Therapists’ manuals and self-help manuals). Tehnike povećanja motivacije (Motivational Enhancement) dizajnirane su na predviđanju odgovora kockara na moguće posljedice njegova ponašanja, što uključuje rad na povećanju motivacije za smanjenje ili eliminiranje patološkog ponašanja. Korisne su i različite tehnike relaksacije, vizualizacije, hipnoterapija, a svakako financijsko savjetovanje (Money Management), koje uključuje upoznavanje zakona, rješavanje bankrota, uspostavljanje limita na kreditnim karticama, uključenje članova obitelji, kojima se savjetuje otvoriti odvojene račune. Psihodinamski pristup podrazumijeva pomoći klijentu razumjeti svjesne i nesvjesne motivacije za kockanjem, interpretirati mišljenje o kockarskom ponašanju, potrebu za kompeticijom, spektakularnim uspjehom, slobodom, bijeg od odgovornosti, realiteta, bolnih afekata, potrebu za nezavisnošću, pobune protiv autoriteta, te slom poricanja i negiranja. Osobu se konfrontira s maladaptivnim. obranama (acting out, potiskivanje, racionalizacije). Pokušava se prekinuti ciklus lova i progona, povećati motivaciju za ne-štetno ponašanje, smanjiti stid, krivnju i stigmu. Još 1957.g. Bergler izvještava o psihodinamičkom tretmanu 60 kockara. Navodi da je postigao uspjeh u 75% slučajeva, ali taj rezultat je baziran na 30% originalnog uzorka, koji su ostali u tretmanu. Rosenthal opisuje psychodynamic tretman kockara koji je fokusiran na slabu ego-snagu low ego strength i narcizam kao well as on grief associated with givingup gambling . Grupna terapija Gambler’s Anonymous utemeljena je u Los Angelesu (1957), kao THE G.A. RECOVERY PROGRAM, baziran na modelu 12 koraka. U tom je programu sadržana i podrška obiteljima (Gam-Anon) Ciljevi su: podržati kockare u želji za oporavkom, graditi kapacitet za povratak osjećaja samopoštovanja, destigmatizacija, utjecati na komunikaciju i smanjiti obiteljske konflikte, eliminirati nezakonita ponašanja, raditi na financijskom oporavku i korištenju legalnih mogućnosti.


Tref PITAJTE NAS

Herc Kockanje i suicid

Pik Forenzičko značenje

Karo Foto galerija

Tref Arhiv



 



Web stranice kockanje.info uređuje: mr. sc. Elvira Koić, dr. med., spec. psihijatar - webdesign: ie-centar