Pik EPIDEMIOLOGIJA
Karo ETIOLOGIJA

Tref PROCJENA
Herc TRETMAN

Pik RIZIČNA POPULACIJA

Karo PRIKAZI SLUČAJEVA

Zbronik sažetaka Kockanje


Impressum


Pohranjeno u digitalnom arhivu NSK

Dodaj RSS Feed



POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ, KOCKANJE I OTEŽANO DRUŠTVENO FUNKCIONIRANJE

Marina Kovač, Daša Poredoš-Lavor, Jelena Mustapić, Hermina Beronić, Dejan Ćopić, Matej Josić, Tihomir Lavor, Josipa Topolko


Ustanova: Neuropsihijatrijska bolnica „Dr. Ivan Barbot“ Popovača
– umirovljeni djelatnik MUP-a
– studentica Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

e-mail: dasa.poredos@sk.t-com.hr


U ovom radu putem interdisciplinarnog pristupa nastojimo prikazati životnu situaciju M. M. – razvojačenog pripadnika oružanih snaga RH, u mirnodopsko vrijeme zaposlenog kao listonoša. M. M. potječe iz afunkcionalne obitelji od roditelja s negativnim društvenim ponašanjem i s neliječenim psihičkim poremećajima, biva odgojno zapušten i zlostavljan od roditelja. Zbog iznimnih fizičkih spsobnosti ubrzo postaje pripadnik elitne postrojbe oružanih snaga te odlazi na mnoga bojišta diljem RH. Po završetku rata biva razvojačen te dobiva posao u jednom manjem mjestu Sisačko-moslavačke županije. Sve teže se nosi s unutarnjim psihičkim stanjima, počinje sve češće konzumirati alkohol i iskazivati nasilničko ponašanje. Tako odlazi na liječenje u Neuropsihijatrijsku bolnicu „Dr. Ivan Barbot“ Popovača gdje mu bivaju dijagnosticirani PTSP, trajne promjene osobnosti, anksiozno-depresivni poremećaj i dr. Tijekom daljnjeg terapijskog rada s M. M.-om saznaje se za njegovu nekontroliranu potrebu za kockanjem, te vrlo bizaran sakupljački hobi. M. M. iznimno teško funkcionira u svom profesionalnom okruženju, obitelji i društvu uopće.

Ključne riječi: PTSP, alkoholizam, kockanje, poteškoće društvenog funkcioniranja.


M. M. sudionik je Domovinskog rata tijekom 1991./92. i 1995. godine. Kao mlađi punoljetnik neposredno nakon odsluženja redovnog vojnog roka (JNA) zbog iznimnih fizičkih spsobnosti ubrzo postaje pripadnik elitne postrojbe oružanih snaga, te odlazi na mnoga bojišta diljem RH. U vojsci biva poslušan, prihvaćen, te nagrađivan za zasluge. Uspješno funkcionira u strogoj hijerarhiji i sustavu „nadređenih i podređenih“. Po završetku rata biva razvojačen te dobiva posao listonoše u jednom manjem mjestu Sisačko-moslavačke županije. Sve teže se nosi s unutarnjim psihičkim stanjima, počinje sve češće konzumirati alkohol i iskazivati nasilničko ponašanje u obitelji i na radnom mjestu.
Od 1997. godine u kontinuiranom je psihijatrijskom tretmanu – ambulantno liječenje pri NPB Popovača. Na prvo hospitalno liječenje uputio ga je liječnik obiteljske medicine, nakon kontrole psihjatra, kada postaje učestalog impulzivnog reagiranja, niskog frustracijskog praga, otežanih socijalnih kontakata, generator poremećenih komunikacijskih i emotivnih odnosa u obitelji, uz učestala suicidalna promišljanja. Verbalizira subjektivni osjećaj nemira, napetosti, potrebu za osamljivanjem, gubitak volje za uobičajne životne aktivnosti, probleme sa spavanjem (nesanica i noćne more), intruzivna ratna sjećanja, nepovjerenje i sumnjičavost prema supruzi, učestale svađe i netolerantno ponašanje prema supruzi i djeci, uz posljedični osjećaj krivnje za navedeno.

U kontaktu je adekvatnih odgovora na pitanja, slabije spontane produkcije, psihomotorno nešto nemirniji, dobre orijentacije u svim pravcima, indiferentnog raspoloženja, afektom subdepresivan, mišljenja po formi urednog, u sadržajima nešto osiromašenijih asocijacija, bez jasnih sumanutosti i paranoidnih interpretacija, ne doima se pod utjecajem obmana osjetila, aktualno nije agresivan i negira suicidalnost, kognitivno-mnestičke funkcije doimaju se blaže reduciranima, suradljiv je i adekvatnog uvida u bolest.
Psihičko stanje tijekom liječenja karakterizira visoki naboj agresije tipa acting-outa kada burno reagira na sitnice (znao je porazbijati stvari po kući, vikati na suprugu i djecu...), prije je agresiju znao okretati i prema sebi, pa ima nekoliko pokušaja suicida u čemu ga je spriječila supruga. U zadnje vrijeme nema toliko suicidalnih promišljanja. Socijalno je depriviran tako da praktički nema kontakata izvan uže obitelji, a i unutar obitelji komunikacija je kvalitativno i kvanititativno manjkava. Agresiju sublimira igranjem agresivnih igrica na kompjuteru. Prisutan je visoki stupanj anksioznosti i tenzije, naročito u slučajevima promjenjenih životnih okolnosti. U lječidbenom procesu sudjeluje suradljivo i motivirano. U početku biva dosta napet, anksiozan, pasivan, u grupnim razgovorima uključuje se samo na poticaj. Nakon razdoblja prilagodbe postaje nešto aktivniji i otvoreniji. Pri kraju liječenja u stanju je bolje verbalizirati nakupljeno nezadovoljstvo i napetost, te se tako i sam osjeća mirnije i stabilnije. Nadalje biva u redovitim psihijatrijskim kontrolama, a pokušano je i uključivanje M. M.-a u grupnu psihoterapiju (psihodinamskog tipa) koju nakon približno 3 mjeseca imenovani sam prestaje pohađati.

Na drugo liječenje pri NPB Popovača dolazi dogovorno zbog aktualizacije psihičkih smetnji iz kruga osnovne bolesti (PTSP). Navodi smetnje u vidu nesanice, sniženog raspoloženja, izbjegavajućeg ponašanja. Kod prijema je kontaktibilan, uredno orijentiran u svim pravcima, psihomotorno napet, subdepresivnog raspoloženja, urednog misaonog tijeka – bez sumanutosti, uz dominantne smetnje iz kruga PTSP-a i teškoća u kontroli impulzivnog ponašanja. Iz nalaza i mišljenja psihologa: U cjelini, rezultati provedenog psihologijskog testiranja upućuju na naglašene simptome iz kruga PTSP-a, te na obilježja depresivnosti, hipersenzitivnosti, pasivno-agresivne strukture i emocionalne nestabilnosti. Izrazito su naglašene poteškoće u socijalnoj kumunikaciji.

Tijekom daljnjeg terapijskog rada sa M. M.-om saznalo se za njegovu nekontroliranu potrebu za kockanjem, te vrlo bizaran sakupljački hobi. Tako na grupnim seansama nakon 4 mjeseca sudjelovanja u terapijskom programu dnevne bolnice opisuje sljedeće situacije koje uključuju često ponavljanje epizoda kockanja koje dominiraju njegovim životom, sve do oštećenja socijalnih, radnih, materijalnih i obiteljskih vrijednosti i obveza. Opisuje kako je učestalo riskirao svoj posao, pravio velike materijalne dugove, posezao za novcem koji ne pripada njemu.
Sličica 1. „Jednog poslijepodneva sam svratio u kafić i nakon radnog dana naručio nekoliko pića. Bio sam prilično umoran jer je bio početak mjeseca i imao sam puno posla oko raznošenja mirovina korisnicima. Kako su mnogi tog dana bili na poljima i obavljali poljoprivredne radove, mnoge mirovine nisam podijelio jer ljude nisam zatekao kod kuće pa mi je puno posla ostalo i za sutradan. Nije mi se dalo ići natrag u ured, razdužiti novac i sutra ga ponovno zadužiti pa sam zastao u gostionici da malo odmorim i razmislim što ću učiniti. Nakon nekoliko pića izgubio sam osjećaj za vrijeme. Kao što uvijek činim, otišao sam odigrati koji poker. To je strastvena igra koja me jako privlači, uzbuđuje i kad sam za aparatom, obuzima me cijelog. Počeo sam s malim ulogom ... Dobro mi je išlo ... Dobivao sam ... Uskoro su se ljudi počeli skupljati oko mene i navijati za mene ... Bio sam uzbuđen ... Bio sam centralna ličnost gostionice ... Mnogi su mi donosili runde pića ... Sve se vrtilo oko mene ... Bio sam haj ... Kako je dobit bivala sve veća, podizao sam ulog ... Svako novo davanje bilo je na veći čip ... Vadio sam novac iz džepa na košulji ... Kada ga je ponestalo, posegnuo sam za novčanikom ... Dobitak je rastao i sada više ne bi bilo fora da prekinem igru i uzmem dobitak, osjećao sam da moram ići do kraja ... Kada u novčaniku više nije bilo novca, sjetio sam se da sigurno nešto imam u džepovima (to je ono što mi penzići daju kad im donesem mirovine) ... Dobit je vrtoglavo rasla, a svi su bili oko mene i navijali za mene ... Svaki porast dobitka za mene je bio novi izazov da povećam ulog ... Odjednom je nastala tjeskobna kriza: nisam više imao novaca, a dobitak je bio nezapamćen. Sjetio sam se da u torbi imam novaca od mirovina koje nisam podijelio. Pomislio sam, ma ko ga je.. uzet ću malo, lako ću to vratiti ovim ludim dobitkom. Bez puno razmišljanja ruka mi je otklizila u torbu, a ljudi oko mene nagradili su me aplauzom. ... Dobitak je rastao, ja sam podizao ulog, rulja je uživala i slavila me. Runde su i dalje pristizale. ... Ne sjećam se baš svega što se događalo, ali znam da je iznenada u gostionici zavladala smrtna tišina. Nisam odmah skužio o čemu se radi ... Ubrzo je moj san nestao, a bajka se pretvorila u užasnu stvarnost: kada sam trebo dići 80.000 kuna – pao sam! Sve sam izgubio! Ostao sam sam, izbezumljen i zapanjen. Pomalo su se svi udaljili od mene. Odjednom kao da sam se otrijeznio, sve sam vidio, čuo i osjetio. Osjećao sam veliku bol u prsima, grčeve u nogama i rukama, a glas iz sebe nisam mogao ispustiti. Pored nogu vidio sam praznu torbu, a naokolo oko nje razbacane mirovinske priznanice i drugu poštu. U mojoj torbi više nije bilo novaca. ... Tog poslijepodnevna potrošio sam sve svoje novce i oko 20.000 kn iz torbe. To su bili novci od mirovina koje nisam danas podijelio, ali te sam novce trebao sutra odnijeti korisnicima. ... Ne pitajte me što se dalje dogodilo.“

Sličica 2. „Volim igrati ratne igrice i one u kojima ima strašnih scena. Uzbuđuju me krv i akcija. Kad se primim neke igrice, mogu je igrati dan i noć, samo me malo je.. to što ne znam engleski pa igram onako otprilike. Kad igram, ne trebam niti jesti, niti piti ... bitno je da me nitko ne ometa. Osjećam da se skroz uživim u to što igram: ja sam taj ratnik koji ide u napad, ubija neprijatelja i pada mrtav, ali se uvijek oživim i uzdignem. ... Primijetio sam da me jako umaraju igrice u prvom licu, od toga mi je muka, povraća mi se i boli me glava, pa radije igram one u kojima se vidi cijela figura. Kod kuće imam više od 1000 igrica i sve su takve kakve najviše volim. ...“.

Sličica 3. „Skupljam noževe ... razne, a najdraži su mi oni vojni. Za pravi nož uopće mi nije žao dati puno novaca. U kontaktu sam s drugim kolekcionarima. Stalno razmjenjujemo podatke o izvorima gdje se mogu nabaviti novi primjerci. Na posebnoj su cijeni i najviše se traže oni na kojima ima još krvi, ali o tome vam neću govoriti da me zbog toga ne bi smatrali ludim. ... Ja se ustvari jako bojim zmija, ali me one istovremeno i privlače. Gledam na satelitskim programima emisije o zmijama. Na satelitu postoji neki program koji često ima dokumentarce o zmijama. Dok to gledam, osjećam veliko uzbuđenje i veliki strah. Htio bih nadvladati strah od zmija ... onako da joj mogu slobodno prići. Zato sam si dao tetovirati kobru na desnoj nadlaktici ...“


M.M. nadalje sudjeluje u kontinuiranom psihijatrijskom i psihoterapijskom procesu, poboljšanijeg je uvida u svoja psihička stanja i društvena ponašanja koja valja mijenjati kako bi ostvario veći stupanj samokontrole i pokušao postići poboljšanje komunikacije i odnosa u obitelji.

Literatura
MKB-10 Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja – deseta revizija. Medicinska naklada – Zagreb, 1999.

www.kockanje.info


POSTTRAUMATIC STRESS DISORDER, GAMBLING AND IMPAIRED
SOCIAL FUNCTIONING

Marina Kovač, Daša Poredoš Lavor, Jelena Mustapić, Hermina Beronić, Dejan Ćopić, Matej Josić
Neuropsychiatric hospital “Dr Ivan Barbot“ in Popovača
Tihomir Lavor – a retiree from ministry of home affairs
Josipa Topolko – a student of social work at Faculty of Law in Zagreb

In this paper we are trying to present M.M.'s life situation via interdisciplinary approach. He is a demelitarized member of the Croatian armed forces, working as a postman now at peacetime. M.M. is deriving from a disfunctional family setting where both parents had negative social behaviour and untreated psychical disorder. He was growing educatinally neglected and abused by his parents. Due to exceptional physical abilities he joined the tough units of armed forces and went to different battlefields all over Croatia. At the end of the war he was demilitarized and was offered a working position in a small place in Sisacko-moslavacka county. He had more and more problems coping with his internal psychical conditions, he started drinking and developed violent behaviour. He went for treatment to Neuoropsychiatric hospital Dr Ivan Barbot in Popovača where his PTSD, permennet personality disorder, anxiety disorder, depression and others were diagnosed. During the treatment his uncontrolled lust for gambling was revealed as well as a bizarre collecting hobby.. M.M. shows extreme impairment in his professional, family and social environment.


Key words: PTSD, alchoholism, gambling, social disorder behaviour.



 

Tref PITAJTE NAS

Herc Kockanje i suicid

Pik Forenzičko značenje

Karo Foto galerija

Tref Arhiv



 



Web stranice kockanje.info uređuje: mr. sc. Elvira Koić, dr. med., spec. psihijatar - webdesign: ie-centar